29) Ispraćaj

…onda će biti sada. Pognuo sam glavu. Na rukama mi je tvoja krv. Kapi krvi se slijevaju niz filter cigarete dok dim jezdi sobom. Srce se pravda razumu za ono što je učinilo. Objašnjava kako je to bilo nužno, kako je unutar mene postalo pretijesno, kako nije bilo mjesta za obojicu. Otišao si gore zauvijek, ti koji si sve bitke pobijedio, izbgubio si od onog slabog u čije si ime te bitke vodio. Izgubio si od mene. Možda sam prso, možda sam ranjiv, možda nema tebe da me štitiš svojom hladnom distancom, ali izdržati ću bez tebe. Vuk je najopasniji ranjiv. Imam onoliko lica koliko ljudi poznajem. Čuo sam to negdje. Moja lica su postala naborana, moje oči su postale umorne i spore. Oborilo me nakon dugo neprospavanih noći, i sad sam tu, u snu tumaram dalekim krajevima. Možda sam griješio jer sam previše pričao sa sobom. Možda je trebalo da se baziram na ljude. Kako god, ljudi su slabi. Hijene k'o hijene. Da sam kojim slučajem više razgovora vodio sa ljudima samo mi bio umorniji. To je sizifov posao, a taj razgovor je kamen, koji niti sam želio, nit’ isam mogao tegliti. Bilo mi je bolje bdijenje duboko u noć, tu oko 4-5 bih zaspao i ujutro bih bio na istom. Iz noći u noć lomila mi se duša. Presa nastala od težine bremena pritiskala je dušu, mrcvarila je na najdestruktivnije načine, da bi na kraju posljednjim udarom poslala dušu na neko drugo mjesto. Od tada sanjam. Sanjam i tragam za ono malo duše što je ostalo. To je jedino što mi je preostalo. U moru ljudi put će te voditi od kurvi do svetica, lopova i poštenjaka, anđela i demona, ali te niko neće moći razumjeti. Svi vide samo ona lica, ali niko ne vidi čovjeka koji dirigira tu predstavu. Konci su popustili, marionete su postale nepokorne, i desilo se ono što se desilo. Rekao si i uradio ono što jedna glava misli. Lica su se u početku grčila, da bi onda izdala i sebe i dirigenta, te počupala konce i zauvijek prekinula vezu koja ih je vezala za jedan um. Od tada maske više nemam, već jedno blijedo lice, jedno jedino koje mi je ostalo pokušavam prilagoditi situacijama, ali ne uspjevam. To lice, dar i prokletstvo baš kao i talenat u sredini u kojoj sam odrastao ili je kupilo simpatije, ili neprijatelje. Bitno da nema tebe, maske, moga pratioca. Laku noć, snivaj snove daleko od mene. Uništio si me.

stru481039
Život je teškaš, brze pesnice od čelika, ti nebi patos ljubio pa mora da se trenira !!

Komentariši